O konceptu i još pokojoj sitnici
Igre vlade inicijalno su se manifestirale kao ideja u prvim žarišnim točkama na vremenskoj lenti pandemije: virus je prisilio države na potpuno zatvaranje i izazvao masovnu histeriju oko toga hoće li nam biti dostupne osnovne potrepštine za život što nas je zauzvrat natjeralo da si postavimo pitanje: kako i možemo li mi kao mala teritorijalna jedinica izvući “živu glavu”? U medijskom se prostoru počelo debatirati oko toga kako će izgledati svijet post-pandemije, kako će nas i hoće li nas virus promijeniti – nas i način na koji globalna ekonomija i proizvodnja funkcioniraju, u konačnici – hoće li se svijet jednostavno morati preustrojiti zbog pojave virusa koji se kosio s toliko ljudske djelatnosti koje smo uzimali pod normalno. Pandemija još uvijek nije proglašena gotovom i doima se da se to neće dogoditi tako skoro kako smo se ponadali da hoće. Iako su nominalno granične restrikcije dignute, protok robe i ljudi tj. lanci opskrbe su konstantno pod velikim pritiskom, a ekonomsko-političko-socijalna situacija ne prestaje se komplicirati.
Igre Vlade prvenstveno su pokušaj otvaranja dijaloga o tome što jest važno za “normalno” funkcioniranje države. Kroz participaciju i igru želimo potaknuti stvaranje kolektivnog imaginarija oko toga što su akcije koje bismo mogli poduzeti u različitim kriznim scenarijima i kako one mogu poboljšati (ili pogoršati) stanje u društvu. Kao i u svakoj igri, riječ je o svojevrsnoj apstrakciji hiperkompleksnih sustava, ali kojoj je ultimativni cilj približiti političku participaciju široj javnosti i dovesti ih u poziciju razmišljanja o društvenim prioritetima u momentu krize. Ako je nešto trenutna politička i društvena klima pokazala to jest da će inovativna, promišljena i osvještena rješenja biti i više nego nužna. Igre vlade namijenjene su publici koja se želi okušati u političkim igrama u kojima je naglasak na načinima razvijanja suradnje i modela djelovanja gdje kolektivno stremimo istom cilju (umjesto da se koncentriramo na partikularne interese).
U igri igrači preuzimaju ulogu ministara što znači da su zaduženi za jedno resorno ministarstvo koje ima određeni potencijal utjecati bolje ili lošije na pojedine aspekte važne za funkcionalnost političkog teritorija.
Igra je namijenjena za 5 igrača stoga je ukupno dostupno i 5 ministarstava: energetika, unutarnji poslovi, financije, kultura i poljoprivreda. Igrači se tijekom igre moraju nositi s protokom vremena i kriznim situacijama koje se nanovo događaju tj. izvlače u svakom krugu.
Osim u narativnom obliku – zašto i kako se događa pojedini novi problem – krizni su događaji reprezentirani putem kartica koje igračima pokazuju kako oni utječu na stanje na ploči odnosno na stanje u državi. Sama država tj. društvo prevedeni su u skalu koja izražava elementarne potrebe jedne zajednice: od sigurnosti i hrane do zadovoljstva i sreće. Događaji, kao i odluke igrača, utječu na stanje skale tj. na državu. U potpunosti zapustiti jednu potrebu društva znači izgubiti igru.
Način na koji igrači balansiraju skalu na ploči jest donošenjem mjera. Svaki krug može podržati samo jednu mjeru stoga ministri tj. igrači u međusobnom pregovorima moraju odlučiti što je najbolje učiniti obzirom na situaciju u državi tj. na ploči. Ne bi li uvjerili ostale igrače kako upravo oni imaju najbolju ideju oko toga što treba napraviti u datoj situaciji, moraju nadopuniti narativ o tome što koja mjera označava i kako može pomoći.
Svako donošenje mjere ima i svoje financijske posljedice stoga je to još jedan dodatni aspekt koji igrači moraju uzeti u obzir. Također, mjere koje igrači donose imaju kratkoročne i dugoročne efekte što znači da se u jednom krugu istovremeno pregovara s trenutnom krizom (karticom koja je izvučena) ali i s potencijalnim, budućim scenarijem do kojeg mjera može dovesti (na primjer, jasno je da će već u sljedećem krugu iscrpiti resurse vode). U konačnici cilj je preživjeti i pronaći sustav koji može samog sebe podržati što ni u kojem slučaju, kao ni u bilo kojoj krizi, nije lak zadatak. Ako je vremenski period krize ekipa igrača odnosno država uspjela preživjeti, igra je uspješno odigrana. Igra je dostupna svima koji se žele okušati i pokušati stvoriti vlastiti fikcionalni, samoodrživi polis. Naša je umjetnička vizija prvenstveno usmjerena na participaciju publike i na stvaranje kolektivnog imaginarija vezanog uz našu društvenu i političku sadašnjost te budućnost. Iz tog razloga u sklopu seta za igru nalaze se i kartice s nedefiniranim krizama i mjerama koje igrači mogu sami do-kreirati. Želimo puniti digitalni repozitorij kolektivnim razmišljanjima oko toga kako se krize ponašaju i mogu ponašati te koji mogu biti naši alati da se s njima nosimo. Smatramo bitnim da se kroz neformalne oblike komunikacije povećava građanska svijest o našim političkim i socijalnim sustavima te da zajednički pokušamo istražiti kakvi sustavi još mogu postojati jer je prema trenutnoj dijagnozi ovaj koji živimo prilično neodrživ na lokalnoj i globalnoj razini.
Projekt je podržao Gradski ured za kulturu Grada Zagreba
Igru možete preuzeti ovdje:
Pravila Igre dokumentacijski blog 