Treći dan predavanje i radionicu održala je Ema Perišić iz Enigmariuma koja je podijelila svoja iskustva o igrifikaciji i primarno puzzle baziranim igrama poput escape room-a. U sklopu radionice ujedno smo i zaigrali putni escape room ili bolje rečeno, escape book. Kao bazu, dobili smo dvije komplementarne zaključane knjige koje smo stranicu po stranicu trebali otključavati. U tom su nam pomagali različiti puzzle elementi koji su nam dani ili koje smo trebali otkriti u prostoru. Od matematičkih i vizualnih zagonetki preko detektiranja mirisa pa do fizičkih, 3D puzli riješavali smo zadatke kako bismo otključali završnu ladicu s blagom, a koja nam je otkrila što je ono najvažnije pri smišljanju bilo koje escape igre. Odgovor je bio ogledalo odnosno mi sami, a što smo kasnije i potvrdili kroz praktični zadatak.
Svaki je polaznik započeo kreaciju od sistema šifrarnika te jednog slova za koje je trebao postaviti slijed kako će ga igrači prepoznati. Šifrarnik je u tom pogledu bio alat kojim se pojedino slovo moglo zamijeniti ili određenim brojem ili simbolom za koji će igrač moći iščitati da je supstitucija tom slovu. Ono što je “trik” jest da šifrarnik treba biti postavljen na “pravi način” kako bi se ispravno slovo i ispravni simbol/broj/nešto treće poklapali. Dakle, puzla koju smo trebali postaviti morala se sastojati minimalno od dva koraka: 1) kako uputiti igrača da postavi šifrarnik na pravi način, 2) kako kroz puzlu opisati simbol ili broj koji krije slovo kao rješenje. Pritom, opisana logika mogla se u svakom pogledu proširiti po pitanju koraka (npr. moguće je da se dolazak do “pravih postavki šifrarnika” sastoji od nekoliko puzli), a šifrarnik nije nužno morao služiti kao alat koji se konzultira samo za konačno slovo nego je mogao biti i sredstvo kojim se riješava cijeli niz puzli. Uz šifrarnik bili smo slobodni koristiti se i drugim rudimentarnim alatima poput boja, sličica te generalno svega što trpi papir i prostor u kojem smo obitavali.
Logično, puzle koje smo pojedinačno smislili veoma su se razlikovale u pristupima i načinima kako se riješavaju – od jezičnih zagonetki do vizualnih prepoznavanja ili čak bazične matematike, svaki je polaznik sastavio jedinstveni niz kako otkriti traženo slovo. Uspješno smo, bez “jokera zovi”, riješili puzlu svakog polaznika što je u prijevodu značilo da je svaka prošla “prvi test”, a to je da je igriva tj. razumljiva igraču.
Pravila Igre dokumentacijski blog 